Kompresivna terapija

Kompresivna terapija je osnovni deo složenog tretmana venskog i limfnog otoka, koji prate bolesti venskog i limfnog sistema. Pritiskom spolja, ovaj mehanizam postepeno sprečava ili uklanja težak simptom – nastali otok.

Opšti principi bandažiranja:

  • Kompresiju sprovoditi ujutro pre ustajanja iz kreveta
  • U akutnoj fazi koristite kratkoelastične zavoje
  • koristiti medicinska sredstva sa malim potencijalom iritacije i senzibilizacije (visok sadržaj pamuka)
  • bandaža ne sme stvarati nabore
  • treba da stvori homogeni pritisak na potkožno tkivo
  • razmotriti potrebu za upotrebom podloge
  • pad pritiska mora neprekidno voditi u proksimalnom smeru (prema srcu)
  • bandažu ne završavati na mestu otoka
  • pridržavati se indikacija za kompresivnu bandažu

 

Zavoje koji se koriste u okviru tretmana kompresijom razlikujemo prema njihovoj istegljivosti i sa time povezanoj nameni. Istegljivost zavoja za kompresivnu terapiju određuje se razlikom u dužini u stanja mirovanja i rastegnutosti.

Za asortiman kratkoelastičnih zavoja važi da bi trebalo da imaju kapacitet istegljivosti do 100%, srednjeelastični do 130% i dugoelastični veći od 140%.

Kao što u lečenju hroničnih rana koristimo fazni sistem lečenja, tako i u primeni kompresivne terapije primenjujemo aplikaciju komprese prema fazama otoka. Tokom akutne faze koristimo takozvane trajne kratkoelastične zavoje, a nakon smanjenja edema prelazimo na takozvane privremene zavoje srednje ili duge istegljivosti ( srednje elastične i dugoelastične zavoje i kompresivne čarape ) Noću se ovi zavoji i čarapa skidaju. Međutim, oni ne vrše toliki pritisak na sistem dubokih vena kao kratkoelastični zavoji. Kratkoelastični zavoji imaju prednost dužeg terapijskog efekta. Takođe se mogu nositi tokom spavanja, dakle, i noću.

Kada se koristi kompresivna terapija, princip je da se primenjuje na ekstremitet ujutru, kada je vaskularni sistem ispražnjen. Ukoliko je pacijent ustao iz kreveta ujutru pre primene pomagala za kompresiju, ili je kompresija postavljena tokom dana, pacijent mora da postavi ekstremitet u uzdignut, vodoravan položaj u trajanju od 20 minuta pre nego što stavi čarapu ili zavoj.

S obzirom na to da je tehnika postavljanja kratkoelastičnog zavoja zahtevna na početku bi trebalo da ga postavlja stručno obučeno osoblje. Osnovno pravilo je da adekvatna kompresija donosi veliko olakšanje pacijentu. Ukoliko se to ne dogodi, onda je problem ili u pogrešnoj indikaciji, ili u pogrešnom kompresivnom bandažiranju. Za razliku od dugoelastičnih zavoja, kratkoelastični zavoji mogu se na ekstremitetima ostavljati u proseku nedelju dana, dakle, i noću. Cilj terapeutskog efekta kompresivne bandaže je primena postepenog pritiska sa najvećim efektom u predelu skočnog zgloba, uz postepeno smanjivanje pritiska u proksimalnom smeru (prema srcu).

Primena određene vrste kompresivne terapije zavisi od indikacije lekara, vrste bolesti, stadijuma u kojem je nalazi, ali i od pacijentove spremnosti za saradnju. Pri bandažiranju iz razloga venske (akutni stadijum) i limfne indikacije, uglavnom koristimo kratkoelastične zavoje (kratkoistegljivi). Imaju nizak pritisak u mirovanju (kada se pacijent ne kreće) i visok radni pritisak (pri kretanju) i značajno podržavaju rad mišićne pumpe. Njihov važan efekat jeste da utiču na sistem dubokih vena kako bi podržali i pokrenuli mišićnu pumpu.

U pojedine vrste kompresivne terapije svrstavamo:

  1. Kompresivna bandaža
    • jednoslojna
    • višeslojna, višekomponentna
    • sa cinkovom pastom
    • flasterna
  2. Kompresivne čarape i nazuvci
    • Kompresivna bandaža jednoslojna, jednokomponentna pomoću kratkoelastičnog zavoja (Rosidal K, Lenkideal) bez upotrebe podloga. Upotreba jednoslojne bandaže je prikladna kod pacijenata sa hroničnom venskom insuficijencijom, ako pacijent nije u stadijumu otvorenog venskog ulkusa.

 

Višeslojna, višekomponentna bandaža predstavlja kombinaciju kratkoelastičnog zavoja i podloga. Njena glavna uloga jeste podrška mišićnoj pumpi, uravnotežavanje i raspodela pritiska, zaštita kože i izbočina kostiju i sprečavanje sklizavanja zavoja sa ektremiteta.

Višeslojni sistem kompresije je efikasniji, za pacijenta znači veći pritisak pri kompresiji, a samim tim i bolji efekat na sistem dubokih vena i efikasno uklanjanje otoka. Ova vrsta bandaže preporučuje se za upotrebu uglavnom u lečenju akutne faze venskog ulkusa i limfedema pomoću posebne tehnike. Ispod nje se mogu koristiti proizvodi za vlažno zarastanje.

Sistem višeslojne kratkoelastične bandaže sastoji se od materijala kratkog istezanja, podloga i fiksacionog zavojnog materijala. Aplikacija uključuje kao prvo postavljanje tubularnog zavoja sa visokim udelom pamuka za zaštitu kože. Posle toga se namota sloj podloge od porozne penaste mase, koja kompenzuje dejstvo pritiska i sprečava usecanje zavoja na koži, a istovremeno sprečava sklizavanje. Kao treći sloj primenjuje se kratkoelastični zavoj od čistog pamuka sa malim pritiskom u mirovanju, a velikim radnim pritiskom. Preko kratkoelastičnog zavoja na prste ekstremiteta namota se tubularni zavoj, na koji aplikujemo poslednji sloj – kohezivni (lepljivi) zavoj, koji učvršćuje bandažu, sprečavajući je da sklizne i padne sa noge. Ova višeslojna bandaža Rosidal sys može ostati u slučaju potrebe na nozi do 7 dana. Efekat kratkoelastične bandaže Rosidal sys je veoma upečatljiv u slučaju jako otečene noge uz prisustvo ulcus cruris venosum. Noga pod njenim delovanjem splašnjava i pacijent oseća olakšanje od bola i napetosti. Pojedine delove zavojnog sistema je moguće ponovljeno upotrebiti, ili se može individualno prema potrebi dopunjavati.

Sistem višeslojne kratkoelastične bandaže sastoji se od kratkoelastičnog zavoja, podloge i fiksacionog zavojnog materijala. Aplikacija uključuje kao prvo postavljanje tubularnog zavoja sa visokim udelom pamuka za zaštitu kože. Posle toga se namota sloj podloge od porozne penaste mase koja kompenzuje dejstvo pritiska i sprečava usecanje zavoja na koži, a istovremeno sprečava sklizavanje. Kao treći sloj primenjuje se kratkoelastični zavoj od čistog pamuka sa malim pritiskom u mirovanju, a velikim radnim pritiskom. Preko kratkoelastičnog zavoja na prste ekstremiteta namota se tubularni zavoj, na koji aplikujemo poslednji sloj – kohezivni (lepljivi) zavoj, koji učvršćuje bandažu, sprečavajući je da sklizne i padne sa noge. Ova višeslojna bandaža Rosidal sys može ostati u slučaju potrebe na nozi do 7 dana. Efekat kratkoelastične bandaže Rosidal sys je veoma upečatljiv u slučaju jako otečene noge uz prisustvo ulcus cruris venosum. Noga pod njenim delovanjem splašnjava i pacijent oseća olakšanje od bola i napetosti. Pojedine delove zavojnog sistema je moguće ponovljeno upotrebiti, ili se može individualnoo prema potrebi dopunjavati.

Zavoji impregnirani cinkovom pastom Varicex, koje nazivamo i trajnim zavojima, napravljeni su od polučvrstog materijala. Imaju karakteristike poput kratkoelastičnog zavoja (visok radni pritisak i nizak pritisak u mirovanju). Utiču na sistem dubokih vena i snažno deluju protiv otoka ekstremiteta u akutnoj fazi bolesti. U prošlosti su korišćeni češće. Njihov nedostatak je u tome što se ne mogu koristiti više puta.

Flasterni zavoji pripadaju trajnim kratkoelastičnim zavojima, podupirućim i rasterećujućim zavojima. Na ekstremitet ih može postavljati isključivo specijalističko medicinsko osoblje. Oni su visokoefikasni i mogu ostati na nozi i noću. Njihova upotreba zavisi od iskustva sa korišćenjem ove vrste materijala od strane osoblja koje sprovodi lečenje.

Kompresivne čarape se koriste u takozvanoj fazi održavanja bolesti, pripadaju dugotrajnim kompresijvnim pomagalima. Imaju visok pritisak u mirovanju i nizak radni pritisak. Iz tih razloga ne vrše toliko snažan pritisak na sistem dubokih vena kao kratkoelastični zavoji, i njihova primena je primerena u fazi održavanja venskih bolesti. Njihova istegljivost, elastičnost i iz toga proizlazeća udobnost pri upotrebi ocenjuju se prema četiri stepena kompresije

Klasa Stepen kompresije Pritisak iznad skočnog zgloba mmHg Indikacija za upotrebu
I.
blaga
18 – 21
Prevencija tromboze, otoci usled stagnacije, graviditet
II.
srednja
23 – 32
Variksi i stanja nakon operacije variksa
III.
jaka
34 – 46
Ulcus cruris, limfedem
IV.
ekstremno jaka
iznad 46
Limfedem

Poseban oblik dvostrukih kompresivnih čarapa silk koristi se u lečenju venskog ulkusa. Na nogu se navlače dve čarape, od kojih svaka nezavisno ima niži pritisak kompresije od ukupno postignutog pritiska. Pri nošenju obe čarape, zbir kompresija se sabira, stvarajući veći pritisak potreban za lečenje ulcus cruris venosum. Namenjene su za nošenje tokom dana i noći, nakon smanjenja otoka i za sprečavanje recidiva pojave ulcus cruris venosum. Gornja čarapa (smeđa) se uveče skida sa noge, a na nozi ostaje donja, bela čarapa.

Poseban oblik dvostrukih kompresivnih čarapa Actico silk koristi se u lečenju venskog ulkusa. Na nogu se navlače dve čarape, od kojih svaka nezavisno ima niži pritisak kompresije. Pri nošeju obe čarape, zbir kompresija se sabira, stvarajući veći pritisak potreban za lečenje ulcus cruris venosum. Namenjene su za nošenje tokom dana i noći, nakon smanjenja otoka i za sprečavanje recidiva pojave ulcus cruris venosum. Gornja čarapa (smeđa) se uveče skida sa noge, a na nozi ostaje donja, bela čarapa.

Kompresije kod venskih bolesti:

Efekat kompresivnog lečenja venskih bolesti donjih ekstremiteta zasnovan je na principu rada mišićne pumpe. Postavljanje kompresivne bandaže potpomaže funkciju venskih zalistaka, prošireni krvni sudovi se skupljaju, sprečava se refluks krvi i povećava brzina protoka krvi u venama. Povećava se pritisak na tkiva pomoću rada mišićne pumpe, povećava se resorpcija tečnosti, smanjuju se otok i bol.

U akutnoj fazi otoka koristi se čvrst, trajan kratkoelastični zavoj. Efekat ovog kratkoelastičnog zavoja sastoji se u tome što ima nizak pritisak u mirovanju i visok radni pritisak. Kada se pacijent kreće, kada se aktivira mišićna pumpa, mišići se zatežu i kratkoelastični zavoj se zbog niske elastičnosti ne isteže, već pruža otpor, pritiskajući tako mišić na venski sistem, koji se nalazi duboko u tkivu ekstremiteta, stvarajući visok takozvani radni pritisak i vršeći masažu venskog sistema. Na ovaj način sistem dubokih vena pospešuje povratni protok krvi u smeru prema srcu. Naposletku, na ovaj način će se smanjiti, pa čak otkloniti otok. Prednost kratkoelastičnih bandaža jeste u tome što se mogu ostaviti na ekstremitetu čak i noću, pa čak i u trajanju od nekoliko dana. Kratkoelastični zavoji indikovani su u terapiji venskog ulkusa (ulcus cruris).

Nakon smanjenja otoka ekstremiteta u akutnoj fazi, uz dalje održavanje terapije venskih bolesti, prelazi se na zavoje ili kompresivne čarape sa takozvanom visokom istegljivošću. Za njih važi princip da se moraju ukloniti tokom noći. Dugoelastični zavoj, ili čarapa, moraju se ukloniti tokom noći zbog visokog pritiska u mirovanju, koji steže venski sistem čak i kada je ektremitet u nepokretnom položaju. Upotreba dugoelastičnog zavoja indikovana je kod sklerozacije i incizije (sečenja) manjih variksa ili insuficijentnih perforatora (venskih veza), izvedenih u lokalnoj anesteziji.

Uspeh kompresivne terapije u velikoj meri zavisi od saradnje pacijenta. Značaj kompresivne terapije leži u kontinuiranoj upotrebi, bilo uz korišćenje kratkoelastičnih zavoja, koje stručno osoblje primenjuje u akutnoj fazi, ali i u nošenju kompresivnih čarapa u akutnoj fazi održavanja venskog oboljenja.

Nakon postavljanja bandaže moramo proveriti da li je formiran pravilan gradijent pritiska i da li pacijent ne trpi štetne efekte pogrešno postavljene bandaže. Ako pacijent oseti jak, eskalirajući bol, trnjenje, otok i ako mu prsti pomodre, a koje ne nestaje tokom hodanja, kompresiju treba odmah ukloniti.

Kompresija kod limfedema:
Osim krvotoka, naše telo distribuira tečnost, koja se naziva limfa, kroz limfni sistem. Limfa nastaje u tkivnim pukotinama celog tela. Limfa se razlikuje od krvi po tome što sadrži manje belančevina i ne sadrži crvena krvna zrnca. Njena funkcija je da oslobađa telo viška tečnosti, bakterija, virusa i otpadnih produkata iz telesnih tkiva i intersticijskih (međutkivnih) prostora. Limfa se kreće kroz limfne cevi aktivnošću mišićne pumpe, a pored toga, na zidovima limfnih cevi postoje zalisci koji pokreću limfu u samo jednom smeru ka velikim venama na vratu, gde limfa ulazi u krvotok.

Kod limfedema je poremećena ravnoteža između količine tečnosti iz kapilara na arterijskoj strani (arterije) i između resorpcije na strani venula i limfne drenaže. Tečnost bogata proteinima sakuplja se u tkivnim pukotinama i tako nastaje otok. U slučaju nefiziološkog (neprirodnog) nakupljanja limfe kod pacijenata sa primarnim ili sekundarnim limfedemom, otok se najčešće javlja na jednom ekstremitetu.

Kompresija kod limfedema ima svoje specifičnosti.

Generalno podleže pravilima kompresivne višeslojne bandaže, međutim, pri postavljanju bandaže ekstremiteta bitno je pojedinačno zavijanje prstiju zavojem za fiksiranje. Rosidal lymf sistem sastoji se od tubularnih zavoja za zaštitu kože, zavoja za fiksiranje prstiju i bandaže, podloga i kratkoelastičnog zavoja. Nakon previjanja prstiju, nastavite sa aplikacijom bandaže uvek na distalnom kraju (prsti) i nastavite u proksimalnom smeru (prema srcu). Bandažni materijal obezbeđuje zaštitu kože, što osigurava postavljen kao prvi tubularni zavoj sa visokim udelom pamuka. Za ravnomernu raspodelu pritiska koristimo podloge, za pokrivanje izbočina kostiju i za uravnotežavanje anatomskih udubljenja koristimo specijalne pene. Kao sledeći sloj postavljamo kratkoelastični zavoj sa najvećim udelom pamuka, koji se dalje fiksira prevrnutom tubularnom i takođe kohezivnom zavojnom trakom. Prilikom postavljanja bandaže na jako otečene noge preporučuje se upotreba Komprex pene na mestima sa anatomskim udubljenjima i oko izbočina kostiju, čime se postiže ravnomerna raspodela pritiska i sprečava isticanje tečnosti iz otoka ispod ovih udubljenja. Ili se radi povećanja pritiska na fibrotičnim mestima, primenjuju oblikovana pomagala od pene.

Prilikom postavljanja bandaže kod limfedema, pacijent mora sarađivati i održavati položaj ekstremiteta kako to zahtevaju zdravstveni radnici. Tehniku postavljanja bandaže sprovodi stručno obučeno osoblje. Kada se postavlja na limfedem, zavoj ne bi trebalo da se rasteže do maksimalne rastegljivosti, mora se rolati u bliskom kontaktu sa ekstremitetom koji se bandažira. Za bandažiranje pacijenta sa limfedemom, sa stanovišta neophodnosti dugotrajnog nošenja bandaže pogodan je isključivo kratkoelastični zavoj.

Bandaža limfedema nikada ne sme prouzrokovati jake, eskalirajuće bolove, osećaj trnjenja, otok i plavu obojenost prstiju, koji ne nestaju pri hodu, u takvom slučaju kompresiju treba odmah ukloniti.

Tokom lečenja kompresivnom terapijom, konsultujte se sa zdravstvenim osobljem o kontraindikacijama.

Pre odluke lekar uzima u obzir pridružene bolesti i razmatra kontraindikacije kompresije. Odluka o upotrebi ili odbacivanju primene sredstava za kompresivnu terapiju uvek treba da bude na lekaru.